Family Bonds Tested: A Heartfelt Tale in Dubrovnik

In this episode, we'll stroll the ancient streets of Dubrovnik and witness how a sudden health crisis brings a family closer, revealing the strength of vulnerability and love in the face of adversity.

Hr: Nebo je bilo plavo i bez oblaka iznad starog grada Dubrovnika.
En: The sky was blue and cloudless above the old city of Dubrovnik.

Hr: Sunce je obasjavalo kamene zidine koje su okruživale grad.
En: The sun illuminated the stone walls that surrounded the city.

Hr: Mnogi turisti šetali su uskim ulicama, uživajući u ljepotama ljeta.
En: Many tourists strolled through the narrow streets, enjoying the summer's beauty.

Hr: Nikola, Vedrana i njihov sin Lovro šetali su zajedno.
En: Nikola, Vedrana, and their son Lovro walked together.

Hr: Nikola je bio pod stresom.
En: Nikola was stressed.

Hr: Posao i obiteljske obaveze su ga pritiskale.
En: Work and family obligations were weighing on him.

Hr: No, nije želio pokazati to pred obitelji.
En: However, he didn’t want to show this to his family.

Hr: Želio je biti jak.
En: He wanted to be strong.

Hr: "Kako ti je, Nikola?
En: "How are you, Nikola?"

Hr: " pitala je Vedrana.
En: asked Vedrana.

Hr: Osjetila je da nešto nije u redu.
En: She sensed that something was wrong.

Hr: Nikola se samo nasmijao i rekao, "Sve je u redu, draga.
En: Nikola just smiled and said, "Everything is fine, dear."

Hr: "Lovro je šutio.
En: Lovro was silent.

Hr: Imao je problema u školi i nije se slagao s ocem.
En: He had problems at school and didn’t get along with his father.

Hr: Osjećao je da ga otac ne razumije.
En: He felt that his father didn’t understand him.

Hr: Prolazili su pored stare crkve, kad je Nikola osjetio oštru bol u prsima.
En: They were passing by an old church when Nikola felt a sharp pain in his chest.

Hr: Pokušao je ignorirati bol.
En: He tried to ignore the pain.

Hr: Nije želio brinuti obitelj.
En: He didn’t want to worry his family.

Hr: Nastavili su hodati, ali bol je postajala jača.
En: They continued walking, but the pain grew stronger.

Hr: Nikola je stao nasloniti se na zid.
En: Nikola stopped and leaned against a wall.

Hr: "Jesi li dobro?
En: "Are you okay?"

Hr: " Vedrana je pitala, sad već zabrinuta.
En: Vedrana asked, now clearly worried.

Hr: "Jesam," rekao je Nikola, ali glas mu je bio slab.
En: "I am," said Nikola, but his voice was weak.

Hr: Odjednom, Nikola se srušio na koljena.
En: Suddenly, Nikola fell to his knees.

Hr: Bystanderi su se okupili.
En: Bystanders gathered around.

Hr: Vedrana je povikala, "Pomoć!
En: Vedrana shouted, "Help!

Hr: Netko zovite hitnu pomoć!
En: Someone call an ambulance!"

Hr: "Lovro je pritrčao ocu i uhvatio ga za ruku.
En: Lovro ran to his father and grabbed his hand.

Hr: "Tata, moraš izdržati!
En: "Dad, you have to hold on!"

Hr: " reče drhtavim glasom.
En: he said with a trembling voice.

Hr: Ljudi iz obližnje trgovine su zvali hitnu pomoć.
En: People from a nearby shop called for an ambulance.

Hr: Par minuta kasnije, Nikola je ležao na nosilima, u crvenom bolničkom vozilu.
En: A few minutes later, Nikola was lying on a stretcher in a red ambulance.

Hr: Vedrana i Lovro su sjedili pored njega, njihovih lica prekrivenih brigom.
En: Vedrana and Lovro sat beside him, their faces covered with concern.

Hr: U lokalnoj klinici, doktori su brzo reagirali.
En: At the local clinic, doctors reacted quickly.

Hr: "Tata će biti dobro," reče jedan doktor, nakon što je pregledu.
En: "Dad will be fine," said one doctor after an examination.

Hr: "Ali moramo voditi računa o njegovom srcu.
En: "But we need to take care of his heart."

Hr: "Nikola je otvorio oči i vidio Vedranu i Lovra kraj sebe.
En: Nikola opened his eyes and saw Vedrana and Lovro beside him.

Hr: Vedrana je plakala, a Lovro je stisnuo očevu ruku.
En: Vedrana was crying, and Lovro was squeezing his father’s hand.

Hr: "Žao mi je," prošapta Nikola.
En: "I’m sorry," whispered Nikola.

Hr: "Trebao sam vam reći.
En: "I should have told you...

Hr: Nisam bio dobro.
En: I wasn’t well."

Hr: ""Sad je važno da budeš bolje," rekla je Vedrana.
En: "What’s important now is that you get better," said Vedrana.

Hr: Lovro je samo klimnuo glavom, suze su mu tekle niz lice.
En: Lovro just nodded, tears streaming down his face.

Hr: Nikola je shvatio da ne mora biti uvijek jak.
En: Nikola realized that he didn’t always need to be strong.

Hr: Shvatio je koliko je važno pokazati svoje osjećaje.
En: He understood how important it was to show his feelings.

Hr: Kad su izašli iz klinike, sjedili su na klupi pored starog zida.
En: When they left the clinic, they sat on a bench by the old wall.

Hr: Gledali su more.
En: They watched the sea.

Hr: Vedrana je držala Nikolu za ruku.
En: Vedrana held Nikola’s hand.

Hr: Lovro ga je uputio pogled pun nade.
En: Lovro looked at him with hope in his eyes.

Hr: "Idemo kući.
En: "Let’s go home.

Hr: Moramo razgovarati," reče Nikola.
En: We need to talk," said Nikola.

Hr: I tako, sunce je zalazilo iznad Dubrovnika, a obitelj je krenula prema novom početku, spremni da zajedno prebrode sve prepreke.
En: And so, the sun set over Dubrovnik, and the family moved toward a new beginning, ready to overcome all obstacles together.