A Summer Day in Zagreb: Finding Courage and Support

In this episode, we'll uncover how a serene picnic leads to a life-changing decision and the unwavering support that follows it.

Hr: Sunce je sjalo visoko na ljetnom nebu dok su Ivana, Marko i Luka prolazili kroz zelenu oazu Botaničkog vrta u Zagrebu.
En: The sun shone high in the summer sky as Ivana, Marko, and Luka strolled through the green oasis of the Botanical Garden in Zagreb.

Hr: Ivana je pažljivo nosila košaru s hranom, dok su Marko i Luka razgovarali o planovima za dan.
En: Ivana carefully carried a basket of food, while Marko and Luka discussed their plans for the day.

Hr: Hladni povjetarac milovao je njihove obraze, a cvrčci su pjevali svoju ljetnu pjesmu.
En: A cool breeze caressed their cheeks, and crickets sang their summer song.

Hr: Dok su hodali, Ivana je primijetila Lukin tihi izraz lica.
En: As they walked, Ivana noticed Luka's quiet expression.

Hr: Bio je zamišljen, kao da mu nešto leži na srcu.
En: He seemed thoughtful, as if something weighed on his heart.

Hr: Marko, uvijek pun energije, trčao je naprijed i zaostajao, zastajkujući pored svakog zanimljivog cvijeta ili biljke.
En: Marko, always full of energy, would run ahead and fall behind, pausing by every interesting flower or plant.

Hr: Luka je pratio korak s Ivano, no pogled mu je bio izgubljen među krošnjama drveća.
En: Luka kept pace with Ivana, but his gaze was lost among the tree canopies.

Hr: Našli su savršeni kutak u sjeni gdje su raširili dekicu za piknik.
En: They found a perfect spot in the shade where they spread out a picnic blanket.

Hr: Miris svježe pokošene trave, šum rijeke i vesela dječja igra s obližnjeg travnjaka stvorili su ugodnu atmosferu.
En: The scent of freshly cut grass, the sound of the river, and the cheerful play of children from a nearby lawn created a pleasant atmosphere.

Hr: Marko je otvorio košaru, izvadio sendviče i hladna pića.
En: Marko opened the basket, pulling out sandwiches and cold drinks.

Hr: "Znaš, Luko," započeo je Marko, pregrizajući sendvič, "moraš se opustiti.
En: "You know, Luka," Marko began, biting into a sandwich, "you need to relax.

Hr: Pogledaj koliko je danas lijepo.
En: Look how beautiful today is.

Hr: Savršeno za razgovor o snovima." Promrmljao je, nasmiješen.
En: Perfect for talking about dreams," he murmured, smiling.

Hr: Luka je znao da je sada pravi trenutak.
En: Luka knew this was the right moment.

Hr: Duboko je udahnuo i pogledao Ivanu, koja ga je gledala toplim, ali znatiželjnim očima.
En: He took a deep breath and looked at Ivana, who watched him with warm yet curious eyes.

Hr: "Ivane, moram ti nešto reći," započeo je Luka tiho.
En: "Ivana, I need to tell you something," Luka started quietly.

Hr: "Želim studirati umjetnost u inozemstvu."
En: "I want to study art abroad."

Hr: Ivana je zastala, iznenađena.
En: Ivana paused, surprised.

Hr: Njeno lice bilo je zbunjujuće mješavina iznenađenja i zabrinutosti.
En: Her face was a confusing mix of surprise and concern.

Hr: Luka je našao snage da nastavi: "Znam da si uvijek brinula za mene... ali ovo je nešto što stvarno želim."
En: Luka found the strength to continue: "I know you've always worried about me... but this is something I really want."

Hr: Marko je odmah shvatio Lukin nemir.
En: Marko immediately understood Luka's unease.

Hr: "To je nevjerojatno, Luka!
En: "That's amazing, Luka!

Hr: Razmišljao si o Londonu ili Parizu?
En: Have you thought about London or Paris?

Hr: Tamo ima sjajnih škola!" njegov entuzijazam bio je zarazan, ali Luka je čekao Ivanu.
En: There are great schools there!" his enthusiasm was contagious, but Luka awaited Ivana's response.

Hr: Dugo trenutak tišine visio je u zraku.
En: A long moment of silence hung in the air.

Hr: Ivana je skrenula pogled prema drveću, očigledno duboko u mislima.
En: Ivana turned her gaze to the trees, clearly deep in thought.

Hr: Konačno, polako se okrenula prema Luki.
En: Finally, she slowly turned to Luka.

Hr: "Luka, nisam to očekivala," rekla je polako, potom se osmjehnula.
En: "Luka, I didn't expect that," she said slowly, then smiled.

Hr: "Ali ako te to čini sretnim, podržat ću te.
En: "But if it makes you happy, I'll support you.

Hr: Moraš ići svojim putem."
En: You have to follow your own path."

Hr: Luka je osjetio kako mu srce skače od sreće.
En: Luka felt his heart leap with joy.

Hr: Ivana ga je čvrsto zagrlila, a Marko se priključio veseloj atmosferi, govoreći o svim sjajnim muzejima i galerijama koje bi Luka trebao posjetiti.
En: Ivana hugged him tightly, and Marko joined the cheerful atmosphere, talking about all the great museums and galleries Luka should visit.

Hr: Tog dana, među mirisavim drvećem Botaničkog vrta, Luka je pronašao podršku i hrabrost.
En: That day, among the fragrant trees of the Botanical Garden, Luka found support and courage.

Hr: S osmijehom su se okupili, sada čvrsto povezani, razumijevajući da snovi, poput ljetnog povjetarca, slobodno lete i pronalaze svoj put.
En: With smiles, they gathered together, now firmly connected, understanding that dreams, like the summer breeze, fly freely and find their way.

Hr: Luka je znao da je na pravom putu i da su mu obitelj i snovi jednako važni.
En: Luka knew he was on the right path and that both family and dreams were equally important to him.